петак, 11. јануар 2013.

Božić 1962

Mara pospremi neke tanjire i case poredane na stolu pored kredenca. Pored peci na podu skrstenih nogu sjedio je njen svekar, na drvenoj seciji sjedila je svekrva a pored nje Marin muz Milan, snuzden kao i uvijek, zamisljen u nekom svom svjetu daleko i nedostupno od svih njih. Mara uzdahnu, sagnu se i ubaci drvo u pec, dok je to radila osjecala je na sebi mrzovoljne svekrvine poglede, jeza je uhvati po tijelu no ona se protrese i iznese neko smece na polje.
Zastala je gledajuci ljepotu snijega koji je sve uspio da prekrije preko noci. Kako je samo cist,... pomisli ona gledajuci, kao dusa moja ...ote joj se...U daljini ugleda goste kako dolaze prtinom prema kuci, ona brzo baci smece, uhvati se metle i ocisti prag od snijega, onda utrca unutra da obavjesti svekra i svekrvu da im dolaze gosti sa puta. Svi skocise na noge sretni, razdragani..kao da se zivot najednom uvuce u kucu.
Boro i Stevan blizanci, su svekrova dva mladja brata, zene su i djecu kuci ostavili.
Mara se nije sa njima pozdravljala, nije joj mjesto da sa muskima kuce razgovore vodi, nego da posluzi pere i cisti, takav je zakon bio...Dok su oni skidali kapute ona pozuri u ostave da nareze mesa i sira, pogacu vrucu da iznese,vino crno da naspe, ime Bozije da se slavi.
Ovo je njen treci Bozic u kuci Jokica. Otac ju je uz mali miraz dao za Milana, mada je Mara tada mjenjala poglede sa komsijom Perom, no kada je mati saznala da se pogleda sa Perom, kad nije izludila. Odmah je ocu rekla, tukli su je dva dana. Govorili da je Pero, fukara, propalica, da nigdje nista nema i da od njega nikad covjek nece biti. Mjesec dana za tim u svojoj 18toj godini udala se za Milana. Protiv svoje volje i bez i truna ljubavi prema njemu pristala je da zivi takav zivot, kakav su njena baba i mati i svaka zena koja se u toj zabiti rodila morala da zivi....
Jokici su bili ugledna familija, bogati, imali su livade i sume, konje i volove pa cak i bunar u dvoristu, sta bi mladenka vise zeljela!?
Prvu bracnu noc nije znala sta da ocekuje, nikada nije ruku musku osjetila, muski dah i poljubac okusila. Strah ju je bio od same pomisli sta sve moze da se desi...znala je da muz mora na nju da se popne i da radi nesto, ona mora da mu dozvoli kad god mu se prohtije, tako joj je mati govorila.
Kada je vrijeme napokon doslo za mladence da se u svoje odaje povuku Mara je treptala od straha a i znatizelje. Skinula je bijelu bluzu i platnenu suknju, te veo sa glave i legla na klimavi drveni krevet, poklon od babe i djeda, pokrila se teskim carsavima i cekala na Milana. On je u odaje usao malo kasnije, ugasio je fenjer, u mraku se skinuo i legao na svoju stranu kreveta, okrenut ledjima zgvrcio se ispod pokrivaca i ubrzo zaspao.
Mara pomisli da je umoran, pomiri se sa tim te i ona zaspa...i tako noc za noc, dan za danom, mjesecima i cak i godinama. Mara je patila a ni sama nije znala za cim pati, sta joj to nedostaje...Cesto bi se u ogledalo gledala, rasplitala je svoje guste crne kose, koje su joj preko bujnih grudi padale, i dosizale do obilne guzice. Visoka je Mara bila, izvajana kao vila ali ona jaka brdjanka, prelijepa. Ispocetka nije joj smetalo sto je Milan i ne primjecuje niti sa njom ikada razgovara ali svaki dan je postajalo sve teze i teze.
Tog Bozica 1962 godine, kada su svi sjeli za sto da Bozicuju i crno vino piju a Mara je sluzila i okolo stola trckala, nije njeno da za sto sa ukucanima sjeda, govorila joj je svekrva, promjene su se nazirale...
Mara je nesto oko sporeta radila kad joj kroz usi i glavu zaparase svekrvine rijeci;
-Jalova je. Moramo je vratiti.-
Suze joj se skotrljase niz lice i padose na vreo sporet gdje se isparise pred njom.
-Tri godine evo cekamo, od nje nista. Dosta je. Narod nam se smije, dosla je sjeme da nam zatre, odma’ poslije Bozica vracamo je njezinima-
Milan nista nije govorio i dalje je pogacu zvakao pogledom uprtim u pod. Mara se okrenu podje prema stolu zaustila je da kaze, da vikne iz svog grla; “Nisam ja jalova! On je! On ne zna sta treba da radi, on je! Ali na jednom susrete se sa njegovim pogledom, pogled kakav do tada nije vidjela, pogled moleciv, kao da joj kaze, “nemoj molim te, nemoj da im kazes...”
-Suti zeno! Ludaro jedna, kako djete da vratimo nazad!- prodera se svekar a imao je glas krupan i muzevan kao sto je i on bio, krupan i muzevan, sa brcinama preko lica, uvijek je mirisao na rakiju i svjeze sijeno, rukavi su mu bili zavrnuti a ruke pune zuljeva od teskog rada, a ne kao Milan koji je vise licio na kakvu djevojku kojeg je svekrva u kuci cuvala od teskog rada.
Sutradan Mara porani prije zore u stalu da muze krave ona popali fenjere i sjede na tronozac, kad zacu,susti sijeno, ona se okrenu i ugleda svekra kako stoji iza nje, inace nikada nije u stalu ulazio dok ona muze krave, tek kad ona zavrsi on bi onda ulazio. Mara se malo zbuni, no on se nasmjesi te ona nastavi dalje.
-Slusaj djete, ne mari sta ona stara ludara prica...-poce on lagano
Ona vise nije mogla da se suzdrzi:
-Nisam ja! Nisam ja jalova...Milan je! On je takav...on me nedira...on me nece...! – pocela je da se grca i trese, svekar je uhvati za ruke;
-Sta to pricas jadna!?-
-To sto ste culi...on nece, Milan nece mene!! Ja ne znam sta sam skrivila!-
Svekar je povede u drugi kraj stale gdje je mirisna slama po podu lezala.
-Dodji amo, Maro, sjedi...- govorio je dok ju je za ruke drzao. Mara sjede, jos je uvijek jecala.
-Kazi mi jadna Milan ti ‘vako nije nikada radio..-govorio je svekar tiho dok joj je ruke na koljena stavljao i polako zadizao teske suknje i kecelju.
-Ne, nije...nikada...-saptala je ona
Svekar zavuce ruku ispod suknje i zgrabi je za bijelu bedru, drugu je ruku oko njenog struka smotao dok je pored nje sjedio, sve ju je vise sebi privlacio...
-Kazes da nisi jalova?...A? Hoces li svima da dokazes?...- zvucao je on nekako drhtavo i cudno...Mara ustuknu;
-Sta to radite tata?...Nemojte..ne smijem ovako...ne valja...grijeh je...-
-Hoces li da te vratimo nazad? Hoces li da te cijeli zivot zovu jalova?
Znas da te niko nece poslije uzeti....- glas mu je bio ostriji.
Ona popusti, osjecala se cudno, zmarci su joj kroz tijelo prolazili, neki cudan osjecaj...
Sta da radi? Da li da bjezi... Kome? Kuda?
Prije nego sto je mogla da reaguje, osjeti njegovu ruku kako je uhvati odozdo, i njegovo tijelo kako je stisnu sa strane, sva ta snaga je natjera da legne na slamu, ona istiktivno rasiri noge i on osjeti da je popustila.
Brzo joj potrga gace i skinu vunene carape, zadignu joj suknje i postave, potrga joj kosulju i prsluce, ispadose grudi bjele pred ocima njegovim, koje zakrvavise cudno, na celu mu se bore nadzrijese i na vratu vene iskocise, slina mu je na usta isla dok je stajao na koljenima ispred nje gledajuci bjelinu njenu, svjetliju od snijega na polju. Ruke drhtave uhvatise sise nabrekle a bradavice ubodose dlanove njegove. On spusti glavu na grudi njene i poce da je ljubi svuda po tjelu, Ona se tresla od naleta nepoznatih osjecaja, pocelo je da je svrbi cijelo tijelo, sirila je noge i nudila mu dlakavu sredinu.
Svekar odrjesi spagu na hlacama brzo ih spusti jednom rukom a ud mu debeo i cvrst kao u mladoh pastuha prosto doskoci od tijela. Mara podize glavu da vidi i to cudo, da vidi sta je to sto tako zeljno iscekuje. Svekar ponovo spusti ruku medju njene noge, pomilova brezuljak crni, razmaknu crvene usmine te uvuce srednjak u rupicu.
Mara uzdahnu od neocekivane slasti, vlazila je nekontrolisano. Svekar napokon usmjeri crveni glavic prema njenoj vlaznoj pici, namjesti ga na ulaz, uhvati je za noge namjesti ih sebi na ramena, uhvati je za bokove i privuce blize, onda polako poce da prodire. Bolilo je Maru, kicmu joj je probadalo, ali on nije prestajao. Ugurao je pola kare kad osjeti zid, on zastade, uhvati je jace za kukove i navuce je na sebe, Mara se od bola trznu.
Svekar ponovo stade, drzao ju je tako u rukama sa karom u njenoj vlaznoj maci, cekajuci da se ona
opusti. Dok je bol prestao Mara poce da vrti guzom, ali to je za njega bilo previse, roptao je kao prasac dok je svrsavao u nju mlazovima. Kad je zavrsio on izvuce ud iz nje, vrh mu je bio umazan krvlju. Mara se prepade, no on je utisa govoreci da je sve uredu i da je ona sada spremna.
Nakon toga on se brzo obuce i izadje iz stale prije nego sto je sunce zasjalo. Ona nije mogla sebi doci, nikako nije shvatala sta se to desilo i da li je to u redu. Nije imala vremena da se kaje nego pokupi svoju robu, obuce se i nastavi da muze krave. Mnogo je kasnila tog jutra sa poslom te je morala da trpi svekrvine pogrde. Svekra cjeli dan nije vidjela, radio je negdje u sumi. Ni sama nije znala kako ce da ga pogleda u oci nakon sta se desilo u stali. Otisla je da spava prije nego sto se on vratio.
Kad je legla u krevet pipala se po mackici koja nije vise tako ni boljela.
Sledece jutro ustala je kao i obicno i kroz prtinu krenula u stalu. Iznenadila se kad je vidjela da je on vec ceka. Rekao joj je da se popne na tavan te da moraju maknuti neko sijeno, ponesose fenjere sa sobom. Ona se prva penjala uz ljestvice a on je gledao u njenu guzicu i noge, onda krenu za njom.
Kad su se nasli gore ona primjeti da je na jednom uglu prostrt cilim, i prije nego sto je uspjela da upita, on joj rece da sjedne na njega.
-Maro, ono sto je juce bilo nije nista, sta ce danas da bude...ne boj se, nece te boljeti, vjeruj mi ima da uzivas, ne zelim da te vratim nazad tvojima, ako treba ja cu da ti podarim djete..niko ne mora znati...ljepotice moja...-saptao je dok joj je milovao kosu.
Mara je znala da govori istinu, samo se plasila da ce da je boli...no ipak ona popusti i pripremi se za sve sta je ocekuje.
Svekar ponovo skinu gace i izvadi nabrekli ud;
-Maro, uzmi ga u ruku..., ne boj se, svidjet ce ti se...stisni ga..- Mara poslusa, bojazno uze ga u ruku, bio je veoma vruc i tvrd bas kao zarac, ona ga malo stisnu, svekar uze njenu ruku u kojoj je drzala njegov kurac te poce ruku da joj pomjera gore dolje, koza se rastezala i njena ruka je klizila po njegovom udu. Svekar je zatvorio oci i poceo da dise duboko- To...takoo, takooo..golubice moja...nemoj da se plasis...samo ga stisni...-
Prema svjetlosti fenjera Mara ugleda kako se kapljica svjetluca na vrhu njegovog glavica. Ona prstima predje preko vrha da je obrsie, svekar se na to sav protrese..
-Sada, zadigni svoje suknje i otkopcaj prsluk...-ona poslusa.
-Zakoraci me i sjedi na njega...ne boj se samo polako...-
Mara zadise nogu zakoraci svekra, namjesti se na njegov glavic i polako poce da se nabija. Osjecaji su bili neobjasnjivi. Nije se plasila, nista je nije boljelo, samo je htjela da ga ima u sebi, da osjeti njegovu debljinu i velicinu u sebi...
Kad je napokon sjela, svekar se malo pridignu i uhvati je za sise, mjesio ih je rukama dok je sjedila na njemu.
-Mjesaj malo kukovima, Maro, mrdaj tom tvojom guzom bijelom...-ona poslusa. Bilo je predobro, ona osjeti kao da ce da se popisa, zastade malo, ali on je uhvati za kukove i poce da je izdize i spusta na sebi, Mara opusti sve misice, sve je vise uzivala sada je vec zestoko poskakivala na njemu...
Svekar je gledao kako joj sise skakucu u ritmu, sve ga je na njoj uzbudjivalo, nije mogao da izdrzi...on je onda uhvati oko struka i u narucju okrenu na ledja, ne vadeci ud iz nje on namjesti njene noge oko svog pasa te joj zestoko udje u utrobu. Mara vrisnu od uzitka, uhvati ga za glavu i povuce prema sebi, svekar je ubrzavao ritam, znoj mu je kapala sa cela iako je napolju mraz lomio grane na drvecu.
Sjeno je puckalo ispod njih a trina padala kroz drveni pod po kravama. Mara zabaci glavu i prevrnu ocima, sve se vrtilo oko nje, kada je osjecala kako se blizi vrhuncu, ponovo je osjecala da ce da se upisa, nije mogla da kontrolise svoje tijelo i pustila je krik, tecnosti su posle iz nje. Svekar je ponovo roptao i stenjao, praznio je u nju.
Kad je prestao izvukao je slinavu i dalje nabreklu kitu iz njene pice, okrenuo ju je na stomak, zavukao ruku ispod nje iz povukao je prema sebi. Mara se nasla na koljenima i dlanovima, istrtila je guzu prema njemu, iscekujuci sta ce da se desi ona se brzo umiri. Onda osjeti kako glavic ponovo ulazi u nju, ovaj puta ga je intezivnije osjecala, mnogo bolje, iako joj je pica bila razradjena od debele svekrove kite u toj pozi vise ga je stiskala.
Svekar je cvrsto drzao za kukove, cinilo joj se da ulazi jace i brze nego ranije, osjecala je njegov stomak kako je udara u dupe, koljena su joj klecala pod naletima, nije mogla vise da izdrzi, klonula je , no on nije prestajao, dok nije poceo ponovo da se prazni u nju tolikom zestinom da je mogla da osjeti mlazove.
Oboje su klonuli na suvoj slami i tako su lezali sve dok se nisu prvi pjetlovi oglasili. Zimski dani su prolazili sporo i Mara je i dalje trpila svekrvine pogrdne komentare, i ne samo njene, vec su se i zene u selu gurkale i saptale izmedju sebe kad bi ona sokakom prosla, mogla je na usnama da im cita ‘jalova’...
Proljece je dolazilo i Mara je napokon ponosno istakla okrugli stomacic....

Нема коментара:

Постави коментар