петак, 13. април 2012.

Avantura u vlaku

Vozio sam se vlakom prema moru. Bila je poprilična gužva ali sam imao mjesto u jednom kupeu. Zajedno sa pet muškaraca srednjih godina. Svi su se zadubili u novine ili križaljke i vrijeme je polako odmicalo. U jednom trenutku se pojavila glava jedne starice i pitala da li ima mjesta. Svi su šutili kao zaliveni. Ustadoh se i ponudi joj svoje mjesto. Iskreno se zahvalila i sjela. Ja sam izašao u hodnik i skoro se sudario sa jednom simpatičnom djevojkom od koji 25-30 godina. Rekoh pardon a ona se nasmijala i rekla da nije to ništa. A zatim, onako usput, zahvali se što sam ustupio mjesto njenoj baki. I tako smo čavrljali i smijali se. Uskoro je pala noć pa je sve izgledalo dosta romantično usprkos činjenici da je vlak izgledao, zvučao i ponašao se kao da će se svaki čas raspasti. U jednom trenutku uhvatila me je objema rukama za lice i poljubila me strasno.
“Dođi za mnom” – šapnula je.
Krenuso sam za njom ravno u wc. Tu smo se počeli ljubiti i hvatati. Nije nam smetao relativni smrad. Ljubeći se bez daha, spustila je ruke na moje međunožje i počela mi maziti karu preko hlača.
“Opa, nekome je izgleda tijesno” – šapnula je uz smiješak. Otkopčala mi je pojas pa dugmad i lagano spustila hlače. Zatim je kleknula i povukla i bokserice dolje. Moja dosta impresivna zvijer je iskočila ispred nje u punom sjaju. Zahvalio sam svemiru što sam se istuširao prije puta. Budući da se redovito brijem nije bilo ni traga neurednosti ili nekog neželjenog mirisa.
“Opaaaa” – glas kojim je to rekla je nemoguće za opisati. Uhvatila ga je u ruku, povukla kožicu dolje i kad je glavić crven kao trešnja izletio spremno ga je uhvatila u usta. Ispočetka je stidljivo sisala glavić a onda je sve smjelije i hrabrije klizila po sve većem komadu moje batine. Odmah sam mogao zaključiti da je itekako iskusna. Mrmljala je dok je pokušavala progutati sve veći komad moje nabrekle batine. Nije žurila. Sa svakim usisom je uvukla koji milimetar više. U jednom trenutku osjetio sam njen nos na mom trbuhu. Nisam mogao vjerovati kada sam shvatio da je uspjela progutati cijelu batinu. Na sekundu sam se uplašio za nju. Ali onda ga je ona pustila da izađe van iz usta. Nasmijala se i pogledavši me u oči upitala nježno i nevino: “Da li ti se sviđa?”
“Ohhh, daaaa” – zabrundao sam.
“Jako ti se sviđa” – odlučila je poigrati se samnom.
“Itekako! To nisam u životu doživio!” – izustio sam kroz dah.
“Znači da nastavim” – vragolasto je upitala?
Nisam više ništa rekao nego sam je nježno uhvatio za glavu i lagano nasadio glavić u ta predivna usta. Uhvatila me je rukama za guzove i počela je pušiti i sisati moju zvijer. Sada se i ona otkačila pa je počela sve brže ga gutati. Opet onu istu igru, svaki puta malo više. U jednom trenutku ga je opet cijelog progutala. Pa opet. I opet. To je bilo previše za mene te sam počeo svršavati njoj direktno u grlo. Očekivala je to. I nije se izmaknula. Naprotiv, uživala je u svakom trenutku. Kada sam se smirio od trzanja i ekstaze ona je još uvijek bila na koljenima sa cijelom batinom u ustima. Dopustila mi je da odredim trenutak kada da ga izvučem iz tog predivnog utočišta. Nisam ni ja žurio i tek kada je već pao na pola sam ga izvukao. Ona ga je još malo polizala i očistila svojim jezikom a onda je povukla moje bokserice gore.
“Zar nećemo nastaviti” – upitao sam napola razočarano?
Nevoljko je odmahnula glavom i uzdahnuvši rekla da su sada oni njeni dani u mjesecu i da ništa ne može biti.
“A u guzu” – upitao sam s nadom?
Nasmijala se, opet odmahnula glavom i rekla da je prevelik. Osim toga, guza joj je nevina i da je tu nevinost odlučila sačuvati za budućeg muža, tko god to bio.
Vratili smo se u hodnik i ništa nije odavalo čudesnu avanturu koju smo doživili.
Nakon određenog vremena probudila je baku i rekla da oni tu idu dolje. Dok je prolazila pokraj mene šapnula mi je da mi je batina najbolja koju je ikada imala u ustima. I da mi je sperma malo gorkasta jer vjerojatno jedem ljuto. Ali da joj nije smetalo. Vlak je krenuo dalje a ja sam se vratio na svoje prvobitno mjesto i razmišljao da li je sve to bio san…

Нема коментара:

Постави коментар